|
Utorak, 25 Studeni 2008 23:07 |
 Iz sjećanja mi vire slike i osjećaji iz doba kad mi je bilo negdje pet godina. Od najranijih dana bila sam pasionirani zaljubljenik u klavir, moje je srce pripadalo klaviru, iako sam do negdje dvanaeste godine dotakla samo sintisajzer. Bio je to najveći i najbolji sintisajzer koji je tada valjda postojao, no meni je bio samo veliko razočaranje. Dodir plastičnih tipki jednostavno me ostavljao praznom, ništa se nije dogodilo iznutra na zvuk koji je on i uza sve tipke i gumbiće mogao proizvesti. Preostala je gitara, jer nezaboravan susret s klavirom desio se malo prekasno za ozbiljnije stvari. No, i klavir je sad tu kao izvor inspiracije i utjehe.
|
|
Više...
|
